Kako se riješiti Ričarda – Joyce Elbert

Bilo je to desetljeće nevinosti, vrijeme prije minice i midija, prije hipija i „trave“ i pilule; vrijeme kad je Elvis bio kralj a Beatlesi su bili nadobudni klinci, kad se pio viski sa sodom i pričalo o II svjetskom ratu, kad je Sartre bio u modi . . .
Judy je bila dijete svog vremena: Živahna, pametna, duhovita. Muškarci su je voljeli i ona je voljela njih. Njen problem je, činilo se, bio sam Richard, već sedam godina njen muž, u kojeg se zaljubila na prvi pogled i vrlo brzo nakon toga udala. I, Judy je počela odrastati, a Richard se tome opirao. I tako je njen problem bio, bez zlonamjernosti ili okrutnosti, kako se rešiti Richarda.
Njihova je priča – i priča njihovih prijatelja i neprijatelja i ljubavnika – vedra, bolna, prava ljudska priča. Otkriva nam djevojku koja postaje odrasla osoba, staromodnu djevojku koja još može ozbiljna lica govoriti o ljubavi i koja, zapravo, vjeruje u ljubav.
Njena je priča, na svoj način, staromodna ljubavna priča. Priča o pedesetim godinama.
Evo što sama Joyce Elbert kaže o pedesetim godinama: „Svi smo bili vrlo romantični i pravi optimisti. Pili smo gibsone i išli gledati filmove tandema Doris Day – Rock Hudson. Lijepo je nostalgično se vraćati u prošlost, iako ne bih tamo više voljela živjeti . . . ne više.“