Postoje knjige koje, posle čitanja, mogu da promene život, ili bar način razmišljanja o životu, svetu i državi, kao domu koji bi, bar načelno, trebalo da štiti svoje građane. Takva je i knjiga Miroslava Popovića (1926–1985) „Udri bandu”, zgusnuto sećanje na potpuni golootočki užas koji je doživeo.
Ono što ovu knjigu čini posebnom nije toliko njena dokumentarna vrednost, nego jedan stilski savršeno uobličeni način da se predstavi gotovo neopisivo mučenje. Koje zdrav razum, zdravog čoveka, veoma teško može da prihvati.


